preskoči na sadržaj

Osnovna škola Blage Zadre

Login
Kalendar
« Veljača 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

E-DNEVNIK

e-Dnevnik

 

Školski autobus

 

Školsko zvono

Pratite nas

         Facebook stranica škole

                

KONTAKTI ZA POMOĆ

           

           

           

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 11. 2017.

Ukupno: 105244
Danas: 135
Novinarski kutak

Ljubav je...

Povodom Valentinova ove školske godine učenici novinarske skupine skupljali su izreke o ljubavi. Evo onih koje su oni izabrali.

Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće ljubiti bez davanja. (Amy  Carmichael)

Prava ljubav je nijema, a lažna brbljava. (talijanska)

Bez poštovanja nema ljubavi. (Immanuel Kant)

Ljubav je vatra, da. Ali nikada ne znate hoće li vam zagrijati srce ili zapaliti kuću. (Joan Crawford)

Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili čvrsto.  (ruska)

Gdje je jedna ljubav tamo drugoj mjesta nema. (turska)

Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom. (H. L. Mencken)

Kad čovjek ima ljubavi, nema straha. (Lao Tse)

Sami smo na rođenju, sami smo tijekom života i umiremo sami. Jedino uz pomoć ljubavi i prijateljstva možemo stvoriti iluziju, bar na trenutak, da nismo sami. (Orson Welles)

Biti duboko voljen od nekog vam daje snagu, a voljeti nekoga duboko vam daje hrabrost. (Lao Tse)

Ljubav je igra koju može igrati dvoje, a da oboje pobijede. (Eva Gabor)

Jedino je ljubav prava. Jedino što vrijedi u životu je ljubav. (John Lennon)

Ljubav se sastoji od jedne duše koja nastanjuje dva tijela. (Aristotel)

Ljubav je kad i sam pogled na voljenu osobu izmami osmijeh. (Ivo Andrić)

Ako voliš, nitko ti ne može ništa. (Cezar)

Ako ljubav nije ludost, onda nije ni ljubav. (Pedro Calderón de la Barca)

U pravoj ljubavi i najmanja udaljenost je prevelika, ali se i najveća udaljenost može premostiti. (Hans Nouwens)

Maja Kell, Lana Kapoši, Tara Biberović, Lukas Savanović, Ivana i Martina Balić

 

Zašto su naši učitelji izabrali svoje zanimanje

Rezultati ankete

Anketirali smo učitelje naše škole i pitali ih zašto su odlučili postati učitelji i što ih je privuklo tom zanimanju.

Većina učitelja odgovorila je da voli raditi s djecom, pomagati djeci i da djeci želi prenijeti znanje. Mnogi su još kao mali odlučili biti učitelji i tu svoju odluku nisu mijenjali. Neki učitelji prisjetili su se svojih učitelja kojima su se divili i zbog kojih su oni izabrali svoje zanimanje.

Evo nekih od odgovora.

Slavica Cvitanušić: „ Zapravo nemam osjećaj da sam izabrala ovo zanimanje. Ono je nekako izabralo mene i drago mi je zbog toga. Raditi s djecom za mene znači biti na vječnom izvoru mladosti.“

Kristina Šimunović: „ Još u djetinjstvu mi je želja bila biti učiteljica, a kako sam se u osnovnoj školi počela glazbeno obrazovati i kasnije nastavila tim smjerom, logično je bilo spojiti te dvije ljubavi i izabrati to kao svoje zanimanje.“

Tihomir Hideg: „Odabrao sam ovo zanimanje jer sam odmalena volio raditi s djecom. Djeca su u životu ono veselo i sretno i daju energiju odraslima.“

Ivančica Brandt: „Odmalena sam znala da ću jednog dana postati učiteljica matematike. Privukla me ljubav prema matematici, želja da svoje znanje prenesem drugima te prosvjetarska obitelj u kojoj sam odrasla. Godine staža pokazale su da je moj odabir bio ispravan te nikad svoj posao s đacima ne bih mijenjala za neki drugi.“

Ana Kurbalija: „Uvijek sam voljela pomagati drugim učenicima u svom razredu da riješe neki problem. Rekli su mi da mi to dobro ide i tako sam postala učiteljica. Moju ljubav prema ovom poslu potaknuli su neki moji učitelji koje sam jako cijenila. Osim toga, volim djecu i kada nešto nauče zbog mene, ja sam sretna.“

Ivana i Martina Balić, Tara Biberović, Lana Kapoši, Maja Kell i Lukas Savanović

 

Intervju s koordinatoricom  za ekoškole nastavnicom Anom Kurbalijom

Što je Ekoškola?

Ekoškole su one škole koje imaju zadaću kroz svoj program odgojiti mlade generacije koje će brinuti o okolišu. Škole koje ispunjavaju svoje obaveze i postavljene kriterije dobivaju povelju o statusu Međunarodne Ekoškole i Zelenu zastavu sa znakom Ekoškole. Jedna takva zastava ponosno vijori ispred naše škole.

Koliko godina škola ima status ekoškole?

Naša škola ima status ekoškole već 9 godina. Svake dvije godine škola mora obnavljati svoj status, a mi se možemo pohvaliti da smo prošle godine dobili srebrni status ekoškole.

Što mislite zbog čega je baš naša škola postala Ekoškola?

Kada smo se prijavili za program Ekoškole, morali smo ispuniti mnogo kriterija i puno raditi kako bismo mogli postati član programa Međunarodne ekoškole. Sve smo to uspješno odradili i već godinama promičemo brigu za okoliš kao trajnu vrijednost življenja i to među svim djelatnicima škole, učenicima, a i njihovim obiteljima. Imamo veliki potencijal i uz pomoć zajednice mogli bismo puno toga postići.

Kako ste došli do ideje da postanemo Ekoškola?

Na ideju da postanemo ekoškola je došla naša psihologinja Izabela Pastor Šarić i 2008. godine je pokrenula prve korake.

Koliko često sudjelujete u vanjskom uređenju škole?

U vanjskom šređennju škole sudjelujemo svi minomalno dva puta godišnje. Dvorište je jako veliko i u njemu ima puno posla. Moramo pohvaliti našeg domara Zlatka koji tu najviše odradi posla oko košenja i rezanja drveća.

Koje akcije vezane za ekologiju su napravljene  dosad?

Mnogo je aktivnosti koje provedemo tijekom godine: razdvajamo otpad, obilježavamo ekoteme,koristimo otpad za izradu novih stvari (npr.u nastavi likovne i tehničke kulture), skupljamo stari papir, sudjelujemo na ekokvizu "Lijepa naša", uključujemo se u razne projekte, akcije i natječaje vezane za ekologiju, provodimo akcije čišćenja okoliša, organiziramo predavanja i radionice košenja i rezanja drveća.

Jeste li ikada razmišljali da napravite mjesto za djecu da pod odmorom kad je lijepo vrijeme izađu van?

Naravno da smo o tome razmišljali. Želja nam je napraviti jednu lijepu sjenicu s klupama i nadstrešnicom koko bismo mogli ponekad i nastavu imati u prirodi. No znate da su uvijek problemi financije. Nadamo se da će nam se želja ostvariti.

Koje je uspjehe postigla Ekoškola?

Svaki put kada naučimo nešto novo u području ekologije, to je uspjeh. Uspjeh je i kada učenici razmišljaju o okolišu i na koji način ga čuvati te pokazuju interes za ekološke teme. No istaknula bih ipak uspjeh naših učenika na ekokvizu 2017. godine kada smo ostvarili visko šesto mjesto na međunarodnoj razini. Moramo se pohvaliti i da je naša škola dom paru roda koje su svoje gnijezdo napravile na školskom dimnjaku i svake godine se vraćaju i imaju podmladak. Učenici se vesele svakom njihovom sretnom povratku u gnijezdo . 

             Novinari:Lana Horvat,Klara Tomić, Maja Kell

 

Intervju s voditeljicom zadruge Zlatne ruke učiteljicom Patricijom Burazin

Koliko dugo vodite zadrugu Zlatne ruke?

Zadrugu smo osnovali 2006. godine i od tad svašta radimo.

Zašto se zadruga baš tako zove?

Tražili smo dugo ideju kako da je nazovemo i pošto su svi naši radovi nastali s prekrasnim kreativnim rukama djece, zadrugu smo nazvali Zlatne ruke.

Kad biste mogli nešto promijeniti u zadruzi, što bi to bilo?

Veća financijska sredstva. U zadnje vrijeme smo uspjeli  donacijama dobiti dosta novca.

Što vas je motiviralo da napravite tu zadrugu?

Od početka mog radnog odnosa  uvijek sam na likovnom ili na nekim drugim satima radila nešto kreativno i ovo je bila prilika da osnujemo zadrugu u kojoj bi bio veći broj učenika i u kojoj bi djeca mogla izrađivati nešto korisno za prodaju ili da nešto nauče. 

Jeste li složni?

Jesmo, kao pravi zadrugari iz Vlaka u snijegu.

Koliko vas ima u zadruzi?

U sklopu moje skupine nije samo moja zadruga već su male i velike zlatne ruke, ekolozi, mladi tehničari i mali i veliki likovnjaci. Trenutno  je uključeno  50-100 učenika.

Tko je najvrjedniji u zadruzi?

Ne mogu uopće odgovoriti na to pitanje. Nema vrjednijih, možemo reći samo tko radi zahtjevnije. Svi su vrijedni. Stariji rade neke teže tehnike, dok malene od prvog razreda  pokušavamo osposobiti i da budu što precizniji u svom radu.

Koje ste uspjehe postigli?

Redovito sudjelujemo u županijskim smotrama. Zadnjih par godina osvajamo prva tri mjesta. Najveći uspjeh koji smo postigli je na državnoj smotri zadruga kada smo osvojili nagradu za najproizvod. To je pregača u ukrasnoj košarici.

Kako dobivate ideje za rad?

Ja funkcioniram na takav način da gdje god u trgovinama ili na internetu vidim neku ideju, isti tren se upali neka lampica i onda vidim već neku mogućnost  da radimo s tom nekom tehnikom.

Imate li još što za dodati?

Pozivam sve učenike koji su zainteresirani da se priključe zadruzi. Srijedom šesti i sedmi sat se održava naša sekcija.Tko god je zainteresiran, može doći.

Hvala nastavnici Patriciji Burazin što nam je odgovarala na pitanja.

                             Tara Biberović

 

Naj naj naj zanimanja - rezultati ankete

Kako bismo malo pomogli našim osmašima u izboru njihovih budućih zanimanja, anketirali smo učenike naše škole o zanimanjima. Ispitali smo 112 učenika i dobili zanimljive odgovore.

Prema mišljenjima naših učenika najunosnija zanimanja su liječnik (20 učenika), policajac (12 učenika) i učitelj (10 učenika), a najplemenitija volonter (33 učenika), odgojitelj (20 učenika) i asistent u nastavi (12 učenika). Najsmješnija zanimanja prema mišljenjima naše djece su smetlar (19), klaun (17) i komičar (15), načudnija kuhar/pekar (13), grobar (11) i poštar (11), a najstrašnija policajac (18), liječnik (15) i veterinar (14). Najteža zanimanja su učitelj (15), liječnik (9) i policajac (7), a najlakša opet liječnik (10), opet učitelj (9) i ravnatelj (8). Natužnija zanimanja su smetlar (23), grobar (17) i ravnatelj (8). Najprljavija zanimanja su smetlar (52), čistač (21) i kuhar/pekar (13), a najurednija ravnatelj (20), učitelj (13) i sudac (11). Najzanimljivija zanimanja su trener (15), policajac (11) i učitelj (11), a najkorisnija sudac/odvjetnik (15), učitelj (15) i liječnik (14).

Eto, to su rezultati naše ankete. Nadamo se da se njima naši osmaši neće samo zbuniti. Završit ćemo poslovicom: svako zanimanje je vrijedno i potrebno ako ga se obavlja savjesno.

Maja Kell, Martina Balić, Klara Tomić, Tara Biberović, Ivana Balić i Melisa tubić

 

Božić nam znači okupljanje obitelji i radost

Htjeli smo saznati kako se naši učenici pripremaju za Božić, što žele i što im Božić znači. Anketirali smo 196 učenika.

Svi ispitani kite bor, a njih 62% bor kiti na Badnjak, 32% par dana prije Božića i 5% puno prije Božića. U ukrašavanju kuće skoro svi pomažu (samo 3 učenika ne pomaže), a u pravljenju kolača većina (31 učenik ne pomaže). 29% učenika Božićnjaku ostavlja mlijeko i kekse (većina u nižim razredima). Neki imaju pravi (53%), a neki umjetni bor (47%). Većina za Božić voli dobiti novac (87%) i odjeću (76%).

Učenike smo pitali koji im je najbolji poklon koji su dobili za Božić i dobili smo puno različitih odgovora. Evo najčešćih: lutka, kuća za lutke (20 učenika), mobitel (12 učenika), rečunalo, konzole, igrice (12), autić, traktor, kamion i sl. (8), kockice (6), slušalice (6), brat/sestra (4).

Evo što su poželjeli za ovaj Božić: računalo, konzolu, igrice (21 učenik), hoverboard/ penny board (14), mobitel (12), odjeću i obuću (11), lutku (11), novac (9), ljubimca (6), dron (5), plišanca (5) ...

Našim učenicima Božić znači okupljanje obitelji (63 učenika), zabavu i sreću (57), Isusovo rođenje (26), ljubav (17) i još puno toga.

Ivana i Martina Balić, Tara Biberović, Lana Horvat, Klara Tomić, Melisa Tubić i Maja Kell

 

Volimo crtane filmove

Rezultati ankete

S učenicima naše škole proveli smo anketu o crtanim filmovima i ispitali 127 učenika.

Većina ih gleda crtane filmove (76%), ne gleda ih 10%, a rijetko gleda 14% učenika. Gotovo svi ih vole (95%), a najčešće ih gledaju s braćom i sestrama (46 učenika), sami (31 učenik) i s prijateljima (22 učenika). Prema ovoj anketi naši učenici vole razne crtane filmove, a najdraži su im Spužva Bob (17 učenika), Winx (10 učenika) i Viana (7 učenika). Najdraži likovi iz crtića su Spužva Bob - 15 učenika, Leia (Winx) – 6 učenika, Patrick – 5 učenika i Wiana – 4 učenika.

Naše smo učenike još pitali gledaju li hrvatske crtiće (53% odgovorilo je potvrdno) i vole li više starije ili novije crtiće (65% odgovorilo je kako više voli novije crtiće).

Ivana i Matrina Balić, Tara Biberović, Maja Kell, Klara Tomić i Melisa Tubić

 

Rezultati ankete Čuvamo li prirodu?

O očuvanju prirode ispitali smo 139 učenika naše škole. 75% odgovorilo je kako čuva prirodu i 88% kako je očuvanje prirode važno.

63% kaže kako ne baca smeće u prirodu, a 45% kako opominju druge koji to čine.

U 47% obitelji naših učenika razdvaja se otpad.

59% učenika odgovorilo je da pazi na potrošnju vode. 71% ne baca puno nepojedene hrane, malo baca 18%, a ne baca 11%. 73% naših učenika posadilo ne neku biljku.

Na pitanje kako djeca mogu pomoći u očuvanju prirode najviše naših učenika je odgovorilo kako ne treba bacati smeće (47%), kako treba reciklirati (18%) i saditi biljke i drveće (5%).

Članovi navinarske skupine

 

Rezultati ankete o internetu

Učenike naše škole ispitivali smo o internetu. Ispitali smo 87 učenika od 3. do 8. razreda.

Na pitanje o tome koliko često koriste internet 66% odgovorilo je stalno/često, 20% ponekad, 8% kako ne koriste i 6% rijetko.

69% naših učenika ima otvoren profil na nekoj društvenoj mreži. 63% se osjeća sigurno na internetu. 

31% učenika izjavilo je da ih je netko vrijeđao na internetu, 41% da im se javio netko s lažnim identitetom, 26% da im je netko objavio fotografije/videe bez dozvole, 24% da ih je gnjavio netko puno stariji.

38% vrijeđalo je druge na internetu, a 11% objavljivalo je tuđe fotografije/videe bez dozvole.

69% odgovorilo je kako njihovi roditelji znaju što rade na internetu.

Članovi novinarske sklupine

 

Intervju s nastavnikom Darkom Kovačićem – voditeljem rukometaša

MIRJAM: Jeste li zadovoljni što ste dvije godine za redom pobijedili na županijskom natjecanju?

NASTAVNIK: Zadovoljan sam utoliko što se poklopila generacija jednog razreda i moj doprinos je toliki da sam, uočivši situaciju, pomogao u sklopu školskog sportskog društva kako bih im omogučio nastup na natjecanju.

MIRJAM: Jeste li ponosni na svoj rukometni klub?

NASTAVNIK: Ponosan sam na učenike koji su veliki napredak postigli u sklopu RK „Borovo“,a moj doprinos je minimalan. Pomogao sam u njihovom okupljanju.

MIRJAM: Mislite li da vaš klub može bolje?

NASTAVNIK: Uz kontinuirani rad boljitak je objektivno moguć.

MIRJAM: Ako biste nešto promijenili, što bi to bilo?

NASTAVNIK: Skromnost (neimanje) je naša svakodnevnica i bilo bi teško nešto mijenjati. Sve je u domeni želja, ali ako se stvari poslože, boljitku se nadamo.

MIRJAM: Tko je po vašem mišljenju nazaslužniji za uspjeh u timu?

NASTAVNIK: Ekipa  je odlična i ne bih nikoga izdvojio.

MIRJAM: Što očekujete na regionalnom natjecanju?

NASTAVNIK: Budimo realni, ekipa iz Valpova je prošlogodišnji prvak države i najbolji rezultat kojemu se nadamo je drugo mjesto.

MIRJAM: Imate li još što za nadodati?

NASTAVNIK: Volio bih da ekipa ostane kompaktna kako bi i sljedeće godine 8. razredi polučili isti rezultat.

Intervju s rukometnim kapetanom Josipom Žuljem

MIRJAM: Je li vam lako voditi ekipu?

KAPETAN: Vrlo je lako zato što oni svi imaju svoje trenere i ja imam svog trenera te smo svi upoznati s rukometom i vrlo nam dobro ide.

MIRJAM: Snosite li kakve posljedice kada ekipa izgubi?

KAPETAN: Naravno, kao kapetan jer osobno mislim da sam ja zaslužan za sve što se tiče ekipe, bilo da izgubimo ili pobijedimo.

MIRJAM: Je li vaša ekipa složena?

KAPETAN: Jako su složeni i izvan i na terenu i stvarno dečkima svaka čast.

MIRJAM:Koliko često trenirate kao ekipa?

KAPETAN: Zajedno kao školska ekipa treniramo oko 2 puta mjesečno, ali kao pojedinci svatko trenira u klubu oko 3-4 puta tjedno.

MIRJAM: Što očekujete na regionalnom narjecanju?

KAPETAN: Ciljamo na 1. mjesto.

Mirjam Dejanović

Božićni običaji u prošlosti

„Za Božić su ispod stola stavljali slamu i na nju orahe, kocke šećera i jabuke. Tad su djeca došla i legla na slamu i kupila su orahe, kocke šećera i jabuke.

Na Božić su dolazili čestitari i pomiješali pšenicu i zrna kukuruza. Prolazili su po kući i bacali zrna po podovima da godina koja dolazi bude rodna. Ponekad se bacalo i životinjama.

Za Božić je k nama dolazila jedna baka i djeci dijelila kocke šećera. Ponekad je u fišeku donosila kocke šećera i bombone.

Bor se kitio bombonima jer su kuglice bile skupe. Ponekad su se na bor stavljale prskalice, koje su se kasnije palile.“

S gospođom Mirom Palahinjak razgovarale su Ivana i Martina Balić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Božić moga djeda Antuna Levakovića

Kada sam ja  bio mlad, mi smo za Badnjak rano ujutro „kvocali“ (išli smo susjedima i rodbini i kokodakali, pjevali i čestitali, a oni su nas darivali jabukama, kobasicama i onim što su imali).

Poslijepodne smo  unosili slamu u kuću, a iz slame vadili žito sa zrnom.

Ta slama koju smo unosili stavljala se pod stol na kojem se jede. Kukuruz i žito iz slame stavljali su se

u oborak (drvenu posudu sa sitom). Za poklon smo dobivali voće kao što su:jabuke ,naranče i suhe

kalotke(komade sušenog voća).Večeralo se kad padne prvi mrak. Ukrašavali smo bor svilenim

bombonima , a na Božić se išlo na pastirsku misu.

Mirjam Dejanović   5.b

Baka Zlatka mi priča o progonstvu

Teško se prisjećati 1991.godine. Nakon Uskrsa  počele su priče o mogućem ratu. Mi u to nismo htjeli povjerovati. Međutim, glasine su bile istinite. Rat je počeo. U 5. mjesecu počelo je granatiranje. Zbog čega djeca nisu išla u školu mjesec dana. U 7. mjesecu djeca su evakuirana iz Vukovara na Mali Lošinj. Njima je rečeno da idu na ljetovanje. Bili su smješteni u odmarališta. Sve vijesti prenosile su se putem radija. Dok se još moglo izaći iz Vukovara, suprug me je izveo te s djecom smjestio u jednu obitelj u Zagrebu, a on se vratio braniti Vukovar. Ja sam pomagala kuhati, peglati, spremati kako bih uzvratila gostoprimstvo toj obitelji. Opskrbljivao nas je Caritas. Ne znam kada mi je bilo teže, kada sam ih uvjeravala da im  odjeća iz Caritasa koju sam oprala i opeglala dobro stoji ili kada sam im govorila da hrana koju kuham i nije toliko loša. Bilo mi je teško što sam ostala sama s djecom. Potajice sam slušala radio  kako bih čula jesu li moji suprug, majka, otac i braća živi.

1992. godine kada se moj suprug vratio iz logora, otišli smo u Rovinj gdje je kćerka krenula u školu. Sin je ostao u Zagrebu u školskom domu gdje je pohađao srednju školu. 1993. godine otišli smo u Pulu. Kada smo se uselili u stan, nije bilo ničega. Spavali smo na podu, posuđe smo donosili iz Caritasa, a stol nam je bila kartonska kutija. Našom upornošću dobivali smo komad po komad namještaja. Suprug  je našao posao. Ja sam vodila kućanstvo i brinula se o djeci. Privikavali smo se na život u Puli, ali srce nas je uvijek  vuklo u Slavoniju.

Nakon dugih 11 godina, konačno smo se vratili u Vukovar. Mogu reći da smo 2003.godine bili svoji na svome. Bilo je teško početi ispočetka, ali srca su nam bila široka kao slavonska ravnica. Ovdje je naš dom i naša srca, a dani rata i progonstva činili su se kao ružan san.

Tena Hideg, 5.a

 

Sjećanja mog tate na dane progona iz Vukovara         

Moj tata (Dragutin) je tada imao 10 godina. Ovo su njegova sjećanja.

"Opustošen je moj rodni i najdraži grad. Moj grad-Vukovar. Neki ljudi, koji su težili onome što nije njihovo, željeli su nas otjerati iz naših kuća. Nismo htjeli otići. Ubijali su nas jednog po jednog ili desetero zajedno. Majke s djecom, starce i očeve koji su branili svoje domove, svoje obitelji od ljudi-neljudi. Tenkove, višecijevne minobacače, sve su to upotrebljavali protiv nas. Skrivali smo se po podrumima, bez tračka sunca. A igre s društvom, lude vožnje na motorima i sve ono što sam imao, sve je nestalo. Dojučerašnji  naši susjedi okrenuli su se protiv nas i pobili su mnogo ljudi - nevinih, željnih života i svega onog što svi ljudi žele. Krik bola gušio se u svima nama kad smo napuštali srušene i izgorjele kuće i napuštene ulice. Iz Vukovara sam otišao bez ičega."

Vanessa Mažar 5.b

 

Startasice

Ove školske godine dobili smo nove startasice od grada Vukovara. O njima smo radili anketu i ispitali 168 učenika naše škole.

68% učenika odgovorilo je kako su sretni što su dobili startasice. Otprilike polovici sviđa se plava boja koju su dobili. Da su mogli birati boju, odgovorili su da bi izabrali: bijelu (31 učenik), crnu (19), crvenu (17).  Većina učenika nije ukrasila svoje startasice (74%).

77% učenika zahvalno je što ih je dobilo, a 68% kažu da su udobne. Učenike smo još pitali bi li htjeli nositi školsku uniformu i 64% odgovorilo je kako to ne želi.

Ivana i Martina Balić, Mirjam Dejanović, Tena Hideg, Lana Horvat, Vanessa Mažar, Ivana Spajić i Eva Šota

 

Violetta

Primijetili smo kako puno učenika naše škole ima nešto s likom Violette iz popularne serije za mlade pa smo  odlučili provesti anketu. Ispitali smo 29 dječaka i 56 djevojčica, ukupno 86 učenika.

Pitali smo ih je li im glumica koja glumi Violettu najdraža poznata osoba. 58% odgovorilo je da nije, a nasmijalo nas je što su neki dječaci odgovorili da je. 24% naših učenika gleda Violettu uvijek kad može, 48% ponekad, a 28% nikad. Serija im se sviđa jer likovi lijepo pjevaju. Najbolji lik većini je Violetta (30 učenika), a vole i Francescu (12 učenika), Leona (9) i Thomasa (5). Sa slikom Violette naši učenici imaju čaopise, odjeću, postere, školski pribor, torbe, jastuke, dnevnike i satove. Gotovo polovica ispitanih učenika odgovorila je kako pjeva pjesme iz serije (41 učenik), a jednak je i broj onih koji znaju  imena svih likova iz serije. Piatli smo ih i kako glume glumci. 39 učenika odgovorilo je dobro, 29 učenika neki dobro, neki ne i 17 učenika loše.

Ivana i Martina Balić, Mirjam Dejanović, Tena Hideg, Lana Horvat, Vanessa Mažar, Ivana Spajić, Eva Šota i Melisa Tubić

 

Intervju s čovjekom koji je svoj život posvetio životinjama

Povodom Međunarodnog  dana životinja koji se obilježava  4.10. učenica naše škole i članica novinarske skupine Eva Šota razgovarala je sa svojim tatom Tomislavom Šotom koji je ravnatelj Veterinarske stanice Vukovar.

Evo njihovog razgovora:

EVA: Zašto si postao veterinar?

TATA: Od ranog djetinjstva sam bio u kontaktu s domaćim životinjama.

EVA: Jesi li imao nekih obveza prema tim životinjama?

TATA: Kao djeca smo pomagali roditeljima oko životinja. To znači: hranjenje, davanje vode i održavanje higijene.

EVA: Je li ti je bilo teško u izvršavanju tih poslova?

TATA: Nije bilo teško jer sam te poslove izvršavao zajedno s braćom kada sam se vratio iz škole i u pauzi za vrijeme učenja, a najviše za vrijeme školskih praznika kada sam im se posvetio cijeli dan.

EVA: Koja ti je bila najdraža životinja?

TATA: Najdraža životnja mi je bila kobila Beba koju smo morali prodati kada sam imao 12 godina.Tada je cijela obitelj plakala nekoliko dana, a razlog je bio taj što je kobila pobjegla od vlasnika kojem smo je prodali. Kobila je pobjegla iz sela Nijemci u selo Bapska.

EVA: Jesu li ti konji i dalje najdraže životinje?

TATA: Da, ali sam s vremenom zavolio pse i mačke.

EVA: Kada si shvatio da ćeš postati veterinar?

TATA: Tek u srednjoj medicinskoj školi kada smo morali ići na praksu u bolnicu. Shvatio sam da je lakše raditi sa životinjama nego s ljudima.

EVA: Je li težak posao veterinara?

TATA: Posao veterinara je dosta zahtjevan jer većina životinja se razboli izvan radnog vremena - po noći, blagdanima i nedjeljom.Tada su dežurstva cjelodnevna (kroz 24h), ali se čovjek osjeća zadovoljan kad vidi izliječenu životinju i sretnog vlasnika.

EVA: Želiš li svoje zanimanje preporučiti mladima?  

TATA: Preporučio bih, ali uz bezuvjetnu ljubav prema životinjama koja nije dovoljna i jedina da bi se mogao obavljati težak posao veterinara.                         

.

Školska godina 2016./2017.

Obećanja, obećanja...

Proveli smo anketu o obećanjima sa 177  učenika naše škole.

50% njih izjasnilo se da obećanja daje rijetko, 31% često, a 19% nikad.

Najviše učenika obećaje kako će učiti, ispraviti ocjene, dobiti dobre ocjene i završiti razred s dobrim uspjehom (65%). Još obećaju da će biti dobri ili se popraviti (14%) i da će pospremiti sobu (7%).

33% naših učenika često ispunjava svoja obećanja, 31% rijetko, 23% uvijek, a  čak 13% nikad.

Na pitanje ispunjavaju li roditelji svoja obećanja najviše ih je odgovorilo često (36%), nešto manje rijetko (32%), 21% odgovorilo je uvijek, a 11% nikad.

Roditelji najviše obećavaju da će djeci nešto kupiti (49%), ići u grad, kino, kod prijatelja i slično (20%) i dati novac (16%). Većina roditelja uvjetuje da će nešto ispuniti ukoliko dijete nešto napravi (61%).

Zanimljiv nam je odgovor na pitanje što djeca misle o ljudima koji ne ispunjavaju svoja obećanja. Najviše ih je odgovorilo da u dobri (37%), da im ne treba vjerovati (25%) i da su loši (22%).

Zaključke izvedite sami!

Anatea Belić, Matija Bušić, Lucija Crnjac, Tea Kraljić, Marko Marković i Lana Pipinić

 

Kako proljeće utječe na nas?

Rezultati ankete

Kako bismo saznali vole li naši učenici proljeće i što u proljeće rade, ispitali smo 242 učenika. Saznali smo da 83% naših učenika voli proljeće, a vole ga zbog lijepog vremena (31%), zbog igranja s prijateljima (21%), jer mogu  ići van (14%) i zbog cvijeća (4%).

80% djece provodi vani više vremena u proljeće nego zimi, a tada se igraju (32%), voze bicikl ili se rolaju (18%), igraju nogomet ili rukomet (14%), druže se s prijateljima (11%), šetaju ili trče (8%) i beru cvijeće (7%).

49% naših učenika zaljubljuje se u proljeće. 62% djece kaže kako ima višak energije, a 38% da ih muči proljetni umor. Čak 71% njih pomaže starijima u proljetnim radovima, a samo 36% ima volje za učenje kad je lijepo vrijeme. Nekako se ipak natjeraju učiti  jer  većina ih ipak  ne pokvari ocjene (62%).

Ana Balić, Luka Baketa, Anatea Belić, Ivan Budimir, Matija Bušić, Lucija Crnjac, Tea Kraljić i Marko Marković

 

Zima, snijeg, snjegovići...

Rezultati ankete

Ispitali smo 222 učenika naše škole kako bismo saznali vole li snijeg i što rade zimi.

72% učenika izjasnilo se kako voli snijeg. Osim snijega neki ne vole što je hladno (35% učenika), klizavo (12%) i zaleđeno (9%).

Više od četvrtine (27%) učenika nije napravilo ni jednog snjegovića, 14% ih se nije grudalo i čak 30% nije se sanjkalo ove godine.

Puno snjegovića napravilo je 21% učenika, puno se grudalo 47% i sanjkalo 28% učenika.

Na klizanje često ide 35% učenika, rijetko 45%, a 20% uopće ne ide.

43% učenika čisti snijeg, a 40% ga voli čistiti.

Na skijanju je bilo 38% naših učenika.

Luka Baketa, Ana Balić, Anatea Belić, Matija Bušić, Tea Kraljić, Marko Marković i Lana Pipinić

 

Klaunovi – rezultati ankete

 

Svijetom kruže priče o strašnim klaunovima koji plaše ljude. Kako bismo vidjeli kako učenici naše škole razmišljaju o njima, ispitali smo ih. Evo njihovih odgovora.

Prvo smo ih pitali vole li obične (smiješne) klaunove. Od ukupno 161 ispitanog učenika njih 81 je odgovorilo da, a 80 ne.

Većina naših učenika ne boji se strašnih klaunova (63%), a o njima uglavnom misle da su glupi i nemaju pojma (52%) i ludi, retardirani, psihopati (10%).

30% učenika odgovorilo je kako je vidjelo strašne klaunove, a čak 58% kako bi ih voljeli vidjeti, a onda bi pobjegli (37%), istukli ih ili ubili (37%), vrištali, zvali policiju, sakrili se ili uplašili klauna.

Pitali smo ih i zašto klaunovi tako plaše ljude. Odgovorili su da to rade zato što su glupi (30%), uživaju plašiti ljude (20%), dosadno im je, nemaju pametnijeg posla (13%)…

73% učenika izjavilo je kako je opasno to što rade.

Za kraj možemo zaključiti da ni klaunovi nisu što su nekad bili.

Luka Baketa, Ana Balić,Anatea Belić, Lucija Crnjac, Tea Kraljić, Lana Pipinić

 

 

 

Jesu li mobiteli postali ovisnost?

Ispitali smo 162 učenika naše škole kako bismo saznali koliko vremena provode na mobitelu, što rade, nose li ga u školu i drugo.

90% naših učenika ima mobitel, a 56% ga nosi u školu. 75% učenika ima Facebook, Instargam i sl.

Najviše učenika (27%) dnevno provede na mobitelu do pola sata. 19% učenika je na mobitelu jedan sat dnevno, 17% do dva sata, a 14% više od dva sata.

Na pitanje jesu li ovisni o mobitelu 72% odgovorilo je da nisu. 36% učenika pod odmorima je na mobitelu.

Naši učenici mobitele najviše koriste za igranje igrica (48%), zvanje i pisanje poruka (30%) i slušanje glazbe i gledanje videa (22%).

45% učenika izjavilo je kako im roditelji za kaznu uzimaju mobitele, a 54% da im mobiteli ne trebaju u školi.

Možda bismo se trebali zapitati jesu li mobiteli nova ovisnost kad čak 28% naših učenika tu ovisnost priznaje.

Luka Baketa, Ana Balić, Anatea Belić, Ivan Budimir, Matija Bušić, Lucija Crnjac, Tea Kraljić i Marko Marković

 

Koliko smo tolerantni prema starijim osobama?

(Rezultati ankete)

Htjeli smo saznati jesu li učenici naše škole tolerantni prema starijim osobama, pomažu li im, slušaju li ih i slično. Ispitali smo 212 učenika.

Za najveći dio naših učenika starci su osobe starije od 50 godina (19%) i 70 godina (19%). 16% učenika kaže da su starci osobe starije od 80 godina, 15% da su stariji od 60 godina, 12% da su stariji od 40 godina, a ostalima su starci osobe mlađe od 40 godina.

86% učenika kaže da su im drage starije osobe, a 92% da im treba pomagati. Ipak, a pitanje pomažu li im, čak 29% učenika odgovorilo je negativno. Ostali im pomažu u svemu (24%), kućanskim poslovima (14%), idu u trgovinu (7%)…

Čak 20% naših učenika kaže da ne sluša starije osobe i većini one ponekad idu na živce (43%), a smeta im što prigovaraju, pametuju i gunđaju (10%), hrču (8%), ne čuju ili ne vide (6%).

Većina naših učenika ne živi s bakom ili djedom (74%). Starije osobe pomažu većini (67%) i to tako što im kupuju ili daju novac (45%), savjetuju ih ili pomažu sa zadaćom (36%), naprave jelo (5%)…

Zaključak ove ankete je da bismo ipak trebali poraditi na svom odnosu prema starijima.

Luka Baketa, Anatea Belić, Ivan Budimir, Lucija Crnjac, Tea Kraljić, Lana Pipinić, Iva Šimić

 

 

 

 

 

 

Biseri naših (m)učenika (2012./2013.)

cheeky

Kako se zovu pisma koja su apostoli pisali kršćanima? - Poslovice.

 

Kako glasi zbirna imenica od drvo? - Šuma.

 

Što mogu ljudi, a ne mogu životinje? - Letit.

 

Mali princ je na svom planetu imao dva atraktivna vulkana.

 

Glas je najmanja riječna jedinica.

 

Po čemu se razlikuju dječaci i djevojčice? - Po mjehuru.

 

Što trebamo ponijeti kad idemo liječniku? - Člansku iskaznicu.

 

Koja rijeka teče ispod zagrebačkog mosta? - Zagreb.

 

Gdje ima najviše vode u Africi? - U Sahari.

 

Pingvini su ribe.

 

Sisavci se rađaju iz jajeta.

 

Otišla bih po mlijeko kod krava.

 

Montaža je spajanje kadrova u smislenu rečenicu.

 

U Dunavu se može naći krilo od aviona i svašta nešta.

 

Kako glasi 1. osoba jednine perfekta od glagola jesti? - Ja jestemo.

 

Zaštićene životinje su: medo, kuna, lisica, leptir gubavac, ludara i muhara.

 

Mica - maca je zaštićena biljka.

 

U Gorskom kotaru se nalazi strogi rezervat koji zovemo staklenik.

 

Što je potrebno da bi se spriječilo izumiranje životinja? - Ne smijemo ih brati.

 

Što je potrebno da bi se spriječilo izumiranje biljnih vrsta? - Ne smijemo ih ubijati.

 

Stana je bolovala od kravljeg ludila. (D. Šimunović, Alkar - lektira)

 

Salko je imao protivnika Ajaz - pašu. ( D. Šimunović, Alkar)

 

Tko je postolar? - Postolar je čovjek koji pravi stolove.

 

Kako zovemo broj koji je dobiven oduzimanjem? Ra... - Razbojnik.

 

U koju skupinu naroda pripadaju Talijani? - U Rome.

 

Što je bajpas? - Pojas za bicikl.

 

Mojsijev brat zvao se Abraham.

 

Biografija proučava prirodne pojave.

 

Svinja ima 12...? - Nogu.

 

Što je infinitiv? - Infinitiv je neobični glagolski oblik.

 

Črnobog je bog sunca.

 

Vesta je božica ormara.

 

Bog Perun je bog perja.

 

Svarožić je bog sijalica.

 

Što je crno zlato? - Nakit obojen u crno.

 

Koji je prvi vijesnik proljeća? - Glog.

 

Što te asocira na pustinju? - Neimaština kisika jer u pustinji nema kisika pa ljudi umiru.

 

Gdje je pronađena Bašćanska ploča? - U bašti.

 

Koji je najmnogoljudniji kontinent? - Australija.

 

Zašto se ljudi kreću i kako? - Zato što imaju noge i kreću se nogama.

 

Što raste u suhoj klimi? - Oaze.

 

Koja je najveća depresija? - Crveno more.

 

U kojem je stoljeću izgrađen Kineski zid? - U 21. stoljeću.

 

Zbog čega su monsuni važni? - Zbog uzgoja Kine.

 

Reci mi jednu tradiciju kod nas. - Kineski zid. 

 

Koje voće uspjeva u primorskim krajevima? - Primorski kruh.

 

Reci jedan gradivni pridjev. - Drvo je tatino.

 

Kojoj mi rasi pripadamo? - Mongoloidima.

 

Koja još rijeka teče kroz Vukovar? - Sava.

 

Što znači riječ žirant? - Žitarice.

 

Što je murina? - To je vreća koju magarci vuku.

 

 

 

Biseri naših (m)učenika

 

Didaskalije pomažu glumcima da nađu tekst.

 

Molim knjigu Hlapićeve nove zgode. (Čudnovate zgode šegrta Hlapića)

 

Molim knjigu Kamasutra hoće živjeti. (Sadako hoće živjeti)

 

Molim knjigu Srebrne žice. (Srebrne svirale)

 

Molim knjigu Pavle sam na svijetu. (Pale sam na svijetu)

 

Molim knjigu Robin Kruz. (Robinson Crusoe)

 

Molim knjigu Kacuro hoće živjeti. (Sadako hoće živjeti)

 

Molim knjigu Bijeli jednorog. (Bijeli jelen)

 

Ja nešto pitam Boga, a on šuti i sjedi.

 

Godišnje doba koje ima plodove zove se jagoda.

 

Od čega se radi plastenik? - Od plastelina.

 

Haiku je pjesma koja govori o Bogu.

 

Kakva je zamjenica njim? - Osnovna.

 

Haiku je kratka ilirska pjesmica.

 

Što često pada u proljeće? - Lišće.

 

Nije ona bolesna, nego ima upalu pluća.

 

Koji su književni rodovi? – Muški, ženski i srednji.

 

U svijetu je 2/3 žena nepismeno, a u RH 82%.

 

3 puta 3 je 9. Poskupilo!

 

Što je po vrsti riječi crna ptica? – Rasizam.

 

Kako se zove buđenje hrvatske nacionalne svijesti? – Dobro jutro Hrvatska!

 

Kisik je bez boje i nema boje.

 

Kako se zove stilsko sredstvo kojim se ponavljaju isti samoglasnici? – Astronaca.

 

Kako se zove naša himna? – Moja domovina.

 

Kako se zove baka koja je pomogla Nevi Nevičici? – Gumuš.

 

Koji se brojevi sklanjaju? – Parni.

 

Što su posvojni pridjevi? – Posvojni su kad su imena.

 

Što su glavni, a što redni brojevi? – Glavni su od 1 do 10, a redni su svi ostali.

 

Koji su stupnjevi komparacije? – Pozitiv i negativ.

 

Varaždin se nalazi u Splitskoj makroregiji.

 

Zadarsko-istarska županija

 

Virovitičko-senjska županija

 

Virovitičko-neretvanska županija

 

Neretva je u Slavoniji.

 

Spolna struktura stanovništva ovisi o natalitetu i mortalitetu.

 

Tko je na slici? (Povijest, na slici je A. Hitler)

Odgovor: Adolf Filter.

 

Tko je na slici? (Povijest, na slici je B. Mussolini)

Odgovor: Bruce Lee.

 

Koji su suprotni veznici? – Zarez.

 

Čime je bila pokrivena Mona Lisa u Poklepovićevom stanu (Koko u Parizu)? – Jorganom.

 

Kad žena rađa, kosti joj se raspadaju.

 

Učenik je na ploči napisao «nenađe». Učiteljica: « Ne nađe se piše odvojeno.» Učenik: « Dobro.» i napiše «NENA ĐE».

 

Što je Interpol? – To je mobitel od policajaca.

 

Ti si radioaktivan! (Trebalo hiperaktivan)

 

Umanjenica od pijetao? – Kokoška.

 

Koje poljoprivredne proizvode su Grci donijeli u naše krajeve? – Vučedolsku golubicu i čizmicu.

preskoči na navigaciju